Zamislite osobu od 50 godina, recimo sportaša koji je cijeli svoj život proveo igrajući košarku, profesionalno ili rekreativno, u ovoj priči je sasvim sporedno, jer košarka je bila njegov život. Svoje slobodno vrijeme provodio je na igralištima, vanjskim ili dvoranskim, kako je bilo mogućnosti, a bilo ih je svakakvih… Ratne godine, pandemija koronavirusa, recesije, iseljavanje i sve manji broj djece… Nije odustajao.
Pančo, Dule, Kiso, Brca, Smole, Gero, Kruno, Šiljo, Zizi, Oskar, Mića, Žiga, Bakro, Drobac, Lujk, Skansi, samo su neki od mladića koji su prije više od pola stoljeća, među prvima uzeli čarobnu loptu u ruke. Iz tog loptanja, rodio se klub čiji 50. rođendan smo proslavili 1. rujna. Davne 1973. godine nastao i ponosno opstao – Košarkaški klub Županja!
Klub čije ime uzvikujemo na svim našim utakmicama, od limača do veterana… Klub čije ime uzvikujemo svaki put iznova, s posebnim žarom i kada nam ide najbolje i kada ne ide baš sve kako smo zamislili. Klub koji nosi ime grada kojemu se uvijek s osmijehom vraćamo s brojnih putovanja i koji nas uvijek dočeka raširenih ruku i prigrli najljepše nakon pobjeda i poraza. Klub čije nam dvorane znače poseban mir, radost i sreću, a putevi koji koracima vode do njih pišu brojne, često nikad naglas ispričane, ali važne priče. Klub koji nam je darovao prva prijateljstva i neke prve i posljednje ljubavi. Budi nam ponosan što smo tvoji, jer mi jesmo što si naš!
Svečanu sjednicu otvorio je predsjednik Tomislav Puljić uputivši prigodne riječi koje u potpunosti prenosimo.
,, Svaki roman, svaki film, svaka priča ima svog glavnog lika, glavnog junaka. Glavni likovi ove naše današnje priče su 52, tada mlada, čovjeka koji su 18. travnja 1973. godine održali osnivačku skupštinu našeg kluba, nazvali ga Košarkaški klub Županja koje ime i danas s ponosom nosimo i tako napravili prvi, najvažniji korak na putovanju dugom 50 godina. Svi mi koji smo došli kasnije i imali priliku baviti se košarkom u Županji trebamo im biti zahvalni što su nam tim prvim korakom to omogućili.
U tim počecima košarka se igrala na betonu, asfaltu, bez svlačionica i tuševa, s kvrgavim gumenim loptama, čistio se snijeg s igrališta prije treninga, provaljivalo u hladnu dvoranu, ali želja i volja, entuzijazam i ljubav prema košarci nisu nailazili na prepreku koju nisu mogli preskočiti. Ili zaobići. Danas su uvjeti za rad neusporedivo bolji, imamo tri dvorane u kojima treniramo i igramo, nedavno smo dobili i krasno višenamjensko igralište koje smo ovo ljeto maksimalno koristili. Ipak, ljubav i entuzijazam i danas su pokretač i temelj rada u klubu.
Svi smo se mi zarazili košarkom. Protiv toga nema cjepiva niti lijeka. Tko jednom stane među obruče, uzme u ruke tu, rekao bih, narančastu loptu nema mu spasa. Istina, košarka puno traži, ali i puno vraća. Osobno, košarka me zadužila. Dio duga pokušavao sam vratiti tako što sam se kao trener ili u upravljačkim strukturama trudio omogućiti mladim ljudima da se bave i zaraze košarkom. Radeći to u gradu u kojem sam rođen, proveo djetinjstvo i većinu svog života, nadam se da sam dio duga vratio i glavnim likovima ove naše priče.
Naravno, u tih 50 godina bilo je uspona i padova, dobrih i lošijih rezultata, u svakoj od tih godina zbilo se nešto što se i danas pamti i o čemu se i danas priča, a uvjeren sam da svi nose najljepše uspomene na vrijeme provedeno u klubu.
Kroz klub je u ovih 50 godina prošlo mnoštvo dobrih košarkašica i košarkaša, dragih i uspješnih ljudi. Ne želim spominjati imena i nabrajati rezultate, siguran sam da bi nekog ili nešto ispustio pa ću samo napomenuti – višestruki smo prvaci tadašnje B-1 lige istok, višestruki prvaci Slavonije i Baranje sa mlađim kategorijama, više puta su nam igrači i sportski radnici osvajali priznanja bivše općine i Grada Županja, dva puta do danas smo ugostili Cibonu i dobili smo sve pohvale za organizaciju All star susreta 2005. godine. A u ostvarenju najboljeg rezultata, osvajanja prvog mjesta u 2. ligi istok i plasmana u kvalifikacije za popunu prve lige zaustavila nas je pandemija covida-19. Tri kola prije kraja sezone 2019./2020., kada je postalo izvjesno da ćemo biti prvi, košarkaška natjecanja na svim razinama su obustavljena bez proglašenja prvaka. Uz to moramo se pohvaliti i da smo prvi omogućili ženskoj djeci organizirano bavljenje sportom u našem gradu. Osim sportskih rezultata cilj nam je bio, kroz bavljenje košarkom, pomoći našim članovima da stasaju u odgovorne ljude koji će doprinositi zajednici gdje god bili.
Kada bih morao jednom riječju opisati dosadašnjih 50 godina djelovanja kluba to bi bila – stabilnost. Nismo podlijegali pretjeranim ambicijama koje bi prekomjerno crpile raspoložive resurse. Izabrali smo ne trčati sprint na sto metara, već maratonsku trku. Maratonsku trku s puno ciljeva, ali bez završetka.
Sada, poslije 50 godina, košarkom se u klubu bavi više od 100 djevojčica i dječaka, djevojaka i mladića, trenira ih 10-ak samoprijegornih trenera, seniorska momčad je redovno u vrhu druge lige istok, tako da će se zaraza košarkom prenositi i budućim generacijama.
Svima koji su na bilo koji način doprinosili radu kluba u ovih 50 godina – veliko hvala. Pozivam sve da nas podupirete u radu, da posjećujete utakmice svih naših kategorija, a mlade koji dolaze da košarci, a i nama starijima, vrate dio duga omogućujući nadolazećim generacijama da igraju košarku i da ovo putovanje traje i dalje.
Za kraj bih napomenuo da smo ovih 50 godina obilježili i spomenarom kojim smo htjeli pokazati dio bogate klupske arhive fotografija, kako bi u godini velikog jubileja naše starije članove podsjetili na vrijeme provedeno u klubu, mlađima pokazali kako se nekada radilo i treniralo a budućim ostavili trajni podsjetnik na košarku u Županji. Također, radujemo se skoroj objavi naše velike klupske monografije u kojoj će sustavno biti obrađena brojna poglavlja iz djelovanja našeg kluba i koja će biti svojevrsni pečat na 50 godina postojanja.,,
Proslavi je nazočio i Andro Anzulović, predstavnik Hrvatskog košarkaškog saveza i izaslanik Nikole Rukavine, predsjednika HKS-a koji je nazočnima uputio sljedeće riječi:
,,U ime Hrvatskog košarkaškog saveza želim vam čestitati na prvih 50 godina. 50 godina bilo kojeg sportskog kolektiva nije mala stvar i možete biti ponosni, jer ne može se puno klubova, pogotovo košarkaških, pohvaliti s 50 godina postojanja. Radite odličan posao, ovakve organizacije ne bi se posramio nijedan drugi klub. Ovdje je 2005. godine organizirana All star utakmica na kojoj sam bio prisutan, a koja je pokupila toliko riječi hvale, što je pokazatelj da možete organizirati utakmice na veoma visokom nivou. Želimo vam sreću u daljnjem radu, neka svaka iduća godina bude uspješnija od prethodne.,,
Prigodne riječi uputio je županjski gradonačelnik Damir Juzbašić:
,,Dolazim iz drugog sporta – nogometa, ali košarku smo uvijek igrali paralelno, pa je netko završio na košarci, a netko na nogometu. Ono što je otežavalo zadnjih 20 godina da bi se taj svijet košarke i nogometa prožimao, to je sigurno nedostatak vanjskih terena. Svima nama koji smo došli do nekakvih razina seniorskog bavljena sportom, jasno je da bez ulične košarke i uličnog nogometa nema pravog rezultata. Shodno tome, tijekom veljače otvoreno je multifunkcionalno igralište za rukomet i košarku. Također, napravljena su dva igrališta za basket s najmodernijom umjetnom podlogom i to je zalog koji je Grad dao da bi se košarka mogla razvijati u jednom boljem smjeru nego što je bilo bez vanjskih igrališta. Ono što nam je osobito važno kao Gradu, a tiče se KK Županja, da je to sport koji nam nudi selekcije u ženskoj konkurenciji i tu smo u 2023. godini odvojili poseban dio sredstava za ženski sport i tu ćemo morati i dalje ulagati više novca. Nekad prije smo imali više prilike živjeti košarku, a to je uvijek vezano za košarkašku A reprezentaciju, pa tako ovom prilikom želim i Savezu da ovaj nedavni uspjeh u Istanbulu bude vodilja koja će nas vratiti, jer zaista hrvatski narod ima zbog čega biti ponosan u području košarke. Siguran sam da će budućnost donijeti dobro, čestitam vam i ustrajte.,,
Dokaz vrijednog rada uvijek potvrđuje brojnost mlađih selekcija, na koje smo posebno ponosni. Mlađe kategorije i košarkaške elemente na pozornici su predstavili Stjepan Spajić Spajke i Filip Benković Fićo, 16-godišnjaci rođeni 2007. godine, skoro dvometraši a još uvijek članovi kadetske ekipe KK Županja te djevojčice i dječaci uzrasta do 13 godina (U13), kategorije s kojima klub svake godine sudjeluje u ligaškim natjecanjima i ostvaruje brojne uspjehe te sudjeluje na završnim natjecanjima prvenstva Hrvatske. Županja se može ponositi s brojnošću djece uključene u sportski život grada, čemu košarkaški klub daje ogroman doprinos. Bogat je grad koji ima ovakvu djecu i klub koji ima ovakve mlađe selekcije.
Za uspješnu suradnju i pomoć u radu kluba, KK Županja dodijelio je priznanja sljedećim pojedincima i institucijama: Hrvatski košarkaški savez, Košarkaški savez Vukovarsko srijemske županije, KK Cibona Zagreb, Vukovarsko srijemska županija, Grad Županja, Ante Kardum, predsjednik NO HKS-a, Miroslav Kontrec, povjerenik natjecanja HKS-a, Miroslav Vagner, povjerenik natjecanja HKS-a, Damir Juzbašić, gradonačelnik Županje, Petar Buljević, zamjenik gradonačelnika, Davor Miličević, prethodni gradonačelnik Županje i Vlatko Previšić, prijatelj kluba.
Za doprinos u radu kluba i razvoju županjske košarke, KK Županja dodijelio je priznanja zaslužnim igračima, trenerima i članovima uprave, a mi ćemo ih ovom prilikom sve nabrojati jer je svatko od njih na određen način utkao sebe u proteklih 50 godina.
Marica Anđić, Petar Ratko Balentović, Krunoslav Baotić, Ana Bjelobradić, Janja Brijačak, Milan Drobac, Ivica Đurić, Branko Galičić, Dušan Galičić, Vladimir Grebenar, Zlatko Grgić, Ivan Gvozdić, Robert Herman, Ivo Ivančičević, Sanjin Kalaica, Jure Kasalo, Mirela Kobaš, Ivan Kovač, Zlatko Kovačić, Stanislav Lukić, Damir Marić, Ivica Maskaljević, Dragan Mešanović, Dragomir Mikulić, Josip Mitrović, Davor Nikolić, Branislav Orešković, Petar Orosz, Lidija Oršolić, Tatjana Oršolić, Marija Pastuović, Viktor Primorac, Tomislav Puljić, Blanka Sadrić, Herman Seidl, Željko Smolčić, Dinko Spahija, Ivan Stjepanović, Ivan Šnajder, Vilma Šolc-Pervan, Dražen Štivić, Damir Talan, Ivana Vidović, Davor Vodanović, Ivo Vrhovac, Krešimir Žigić i Anđelko Župarić.
I posthumno: Josip Barišić, Ivan Baotić, Ivan Marinac, Andrija Miličić, Damjan Puljić i Jakob Horvatović.
Priznanja su uručili predsjednik kluba Tomislav Puljić, dopredsjednik Zlatko Grgić i tajnik Damir Marić, a u ime svih dobitnika priznanja riječi zahvale uputio je Viktor Primorac, prvi predsjednik kluba, izabran na tu funkciju davne 1973. godine.
Nakon dodjele i zajedničkog fotografiranja premijerno je prikazan prvi dio dokumentarnog filma „50 godina ponosa“. Rađen je u produkciji KK Županja i GaliChic Weddings • Mirna & Bane, a scenarij i režiju zajednički potpisuju Branko Galičić i Zlatko Grgić. U filmu se pojavljuju brojni sudionici, živući svjedoci vremena nastanka kluba, koji svjedoče o brojnim iskustvima iz tog doba. U igranim scenama u kojima su pokušali oživjeti vrijeme kada se na popularnom „betoncu“ po cijele dane igrao basket, sudjeluju kadeti KK Županja i jedan od prvih igrača kluba, Dragan Mešanović Gero.
Prikazana verzija filma dostupna je na službenom klupskom Youtube kanalu, gdje ćete uskoro premijerno moći pogledati i cijeli film, a u izradi je i klupska monografija koja će uskoro ugledati svjetlo dana.
U filmu i knjizi naći će se mnoge anegdote naših članova, zanimljivosti s domaćih ili gostujućih utakmica te brojnih putovanja. Mnoge naše košarkašice i naši košarkaši upravo su se iz daljine vraćali svojim kućama i domovima, u dvorane u kojima su napravili prve košarkaške korake. Neki su ipak odlučili svoje putovanje nastaviti u daljini, dok su drugi upravo u nama najdražem slavonskom gradiću potražili svoju sreću. Upravo i to je bio jedan od razloga izbora glazbenih brojeva na proslavi, koju su izvedbama uveličali naš sugrađanin i veliki prijatelj kluba Pero Galić i naša Ženska pjevačka skupina Mustre.
Višestruki državni i europski prvak treći put u Županji
,,Dobro došli na prijateljsku utakmicu između KK Županja i KK Cibona. Cibona s kojom njegujemo dugogodišnje prijateljstvo, kao naš najtrofejniji klub već treći puta gostuje u našoj dvorani i malo se klubova može pohvaliti da je toliko puta ugostilo višestrukog prvaka države, osvajača kupa i dvostrukog europskog prvaka, riječi su kojima je u ispunjenoj Sportskoj dvorani Gimnazije ljubitelje košarke, sporta i sve naše drage Županjke i Županjce te nazočne goste pozdravio Marko Šapit.
Utakmicu su sudili Boris Hartman i Fran Stefan Andrić iz Osijeka i Krunoslav Holjevac iz Sibinja, a zapisnički stol činile su pomoćne sutkinje Zrinka Gvozdić, Nikolina Gagulić, Marija Grgić i Paula Kobaš iz Županje. KK Županja nastupila je u sljedećem sastavu:
Kapetan Josip Mitrović, Bruno Bilić, Anton Mićanović, Ivan Erslan, Danis Fitozović, Ilija Benković, Ivan Gvozdić, Dinko Bošnjak, Davor Pastović, Filip Soljačić, Alan Mesić, Stjepan Spajić, Filip Benković, Haris Beganović te jedan od najvećih igrača novije klupske ere Ivan Stjepanović. Ekipu je s klupe vodio trener Sanjin Kalaica, Damir Marić bio je službeni predstavnik a Ivon Matić službeni klupski liječnik.
U 11. minuti utakmice iz igre je izašla legendarna jedanaestica Ivan Stjepanović koji se u ovoj svečanoj prigodi oprostio od aktivnog igranja košarke. Za KK Županja počeo je trenirati još 2000. godine i prošao sve klupske selekcije. Za seniorsku ekipu nastupio je u više od 600 utakmica i postigao više od 9.000 poena. Naš Pana bio je dugo jedan od najboljih igrača na Istoku, nerješiva enigma protivničkih obrana i šuter kakvog dugo nećemo imati. Odlaskom „Pane“ sa slavonskih parketa u povijest odlazi i legendarni „vječiti tandem“ Mitrović – Stjepanović. Prigodni poklon našem Ivanu uručio je predsjednik kluba Tomislav Puljić.
Dodajmo i to da je atmosferu u dvorani izvedbom himne uveličao Vlado Soljačić Sojka, gitarist grupe Opća Opasnost, otac dvojice aktivnih košarkaša KK Županja.
Kao ponosni slavljenici napravit ćemo i malu retrospektivu, jer bez sljedećih ljudi ova proslava ne bi bila održana i ne bi dobila tolike i takve pohvale. Kada je Organizacijski odbor donio odluku da ćemo organizirati proslavu, jasno smo sami sebi dali na znanje da sve mora imati određen standard. Da bi naša proslava bila na ovako visokom produkcijskom i svakom drugom nivou, pobrinuli su se redom sljedeći akteri: Dujeton za zvuk, Krunoslav Devčić za glazbu u dvorani, Infobil za informatička rješenja, Goran Dujić i Branimir Kristić za svjetlosne efekte, Ivan Baboselac za fotografije, Studio 55 by Čehovski za video, Siniša Zlatarević za grafičke pripreme, Marija Grgić za aranžman himne, naše kadetkinje i juniorke Ana Prskalo, Petra Hladek, Martina Sijarto, Klara Ostružnjak, Dora Vincetić, Zrinka Vrabec, Lora Mach, Ivana Lasić, Sunčica Đaković, Ivona Sijarto i kadeti Marin Baturina, Gabriel Krznarić, Josip Miličević i Leon Doknjaš, koji su se brinuli o svemu u obje dvorane, Anja Marinac Anđić, Ivan Stojanović, Vanja Panić, Juraj Baturina, Mladen Gvozdić i brojni drugi vanjski suradnici, Mato Ivanović koji je potegnuo najviše od svih i bio tu kada je trebalo povući jače korak naprijed, jer posla je bilo zaista puno, svi naši igrači i treneri, Upravni i Nadzorni odbor kluba i na kraju naš dopredsjednik Zlatko Grgić, koji je bio glavni i odgovorni urednik svega što možete i ne možete zamisliti i koji je dirigirao mnogobrojnom orkestru, kako bi note bile najljepše odsvirane. Naš Grga je smislio vizualni identitet, nacrtao sve logotipe, dizajnirao plakate, majice i zastavice koje su proteklih dana bile light motiv naše Županje, dizajnirao nove klupske dresove, sve grafike, pisao konferanse, uredio scenografiju, odradio probe s Perom i Mustrama, koordinirao, dogovarao, uredio Spomenar, prikupio arhivsku građu – fotografije, dokumente i ovo sigurno nije kraj tog popisa, jer svaki i onaj posljednji detalj bio je u Grginom aranžmanu.
Nemjerljiv doprinos dao je Grad Županja na čelu s gradonačelnikom Damirom Juzbašićem i zamjenikom Petrom Buljevićem, gradske službe i poduzeća, brojni sponzori i donatori, roditelji naših igračica i igrača, svi naši prijatelji, navijači i simpatizeri.
Spomenimo na kraju ovog teksta i to da je pedesetogodišnjak s početka naše priče gajio neopisivu ljubav prema kolekcionarstvu, i to ne bilo kakvom. Pola stoljeća skupljao je najljepše dječje osmijehe, prve sportske korake, pobjede i poraze s kojima su dolazile sve moguće emocije, roditeljsku podršku kao izrazito važnu vrstu u svojoj kolekciji. Skupljao je tako pehare, medalje i priznanja, ali i nova prijateljstva, klupska i ona sklopljena na brojnim putovanjima. Skupljao je ponos, prkos i hrabrost, a ponekad ljutnju, tugu i strah. Sve te eksponate vrijedno je probirao i najvažnije spremao i slagao u svoju zbirku. Svjestan važnosti, sačuvao ih je za sve buduće generacije, kako bi ih uvijek imali kada im zatreba.
Uzevši u obzir kolekciju koju je imao u svojem vlasništvu, uvjereni smo da je bio najbogatiji kolekcionar u našem gradu.
Prvog dana mjeseca rujna ove godine pogledao se u ogledalo i s ponosom rekao: ,,Vrijedilo je!,,
